Water-lily

nedjelja je, pola 12... lezim na krevetu i razgovaram sa svojim dragim koji se potrudio probuditi malo ranije da mi moze danas doci. naime radio je nocas cijelu noc i znam da mu je san potreban, no ja sam mu vaznija pa se probudio :) onako pospan izlezava se na krevetu i razgovara sa svojom dragom uzivajuci u protezanju i istezanju. razgovaramo o svemu, od toga kako mu je bilo na poslu do toga kako ja mogu tri dana za redom provesti u krevetu, naravno preko ljeta kad nemam nikakvih obaveza :)

jedna od tema koja se pojavila na repertoaru je i sto cu ja raditi. on ce si jos malo odspavati, a onda skuhati kavicu i ici se polako spremati, a ja cu ici oprati kosu i onda nesto doruckovati pa se spremiti i malo uciti dok on ne dođe. na ovo "uciti" moj dragi se samo slatko nasmijao jer u ovih dva mjeseca koliko smo skupa uspio me dovoljno dobro upoznati da bi znao da od mog ucenja nece biti nista :)

"jel jos imas ono pecivo od cetvrtka?" zeza me dragi. naravno da ga imam :) mama mi je dala dva peciva da ih ponesem u zg kad sam isla od kuce, no nisam jos sve uspjela pojesti i jos ovu polovicu koja mi je ostala namjeravala sam danas za dorucak. "sinoc sam ga provjerila, jos je relativno mekano pa cu ga pojesti, necu ga baciti kad se moze pojesti!" odgovaram svom dragom. naravno da je njemu smijesno moje inzistiranje na necemu takvom kao sto je pojesti staro pecivo kad se moze kupiti novo i svjeze koje je i puno ukusnije, ali ja ne odustajem :)

nakon razgovora s dragim i dogovora da cemo se jos cuti oko 1 i dogovoriti kad ce tocno doci, idem ja doruckovati (dorucak u podne, haha). uzimam pecivo i gledam ga, prevrcem, ispitujem i nakon 5 min razmisljanja zakljucim da mi se ipak ne jede. nije tvrdo kao kamen, ali vec je poprilicno izgubilo na mekoci, a i cini se dosta suho. pa sam na kraju uzela dvopek. kao da je on meksi :)