Water-lily

bila sam danas na faksu, s kolegicom sjedila u racunalnoj i cekala pocetak seminara. gotovo da bi mi bilo draze da danas nisam ni dosla na faks jer ono sto mi je kolegica pokazala je toliko strasno da to rijecima ne mogu opisati. doslovno mi je pozlilo dok sam citala clanak, takvo zgrazanje u zivotu jos nisam osjetila! nisam mislila da bi tako nesto bilo moguce kod zivotinja, a kamoli kod ljudi! prestrasno!

17-mjesečni dječačić, nad kojim su se iživljavali majka, njezin dečko i njihov prijatelj, preminuo je sa slomljenom kralježnicom, devet slomljenih rebara, bez noktiju na prstima ruku i nogu, s razrezanom usnom, otrgnutim uhom, modricama po cijelom tijelu i ranama na glavi

mislim da... ne znam sto da mislim. za ovako nesto nikad nisam cula. ne mogu vjerovati da su ljudi sposobni za tako nesto, pogotovo roditelji! oni koji bi svoj zivot trebali dati za svoje dijete sposobni su tako se izivljavati nad njim, koristiti ga kao vrecu za udaranje, bacati o zid i ciniti mu razne druge gadosti... ma fuj, odvratno! zivot mi se smuci kad o tome razmisljam! strasno za sto su sve ljudi sposobni! ako takve ljude uopce mozemo ljudima nazvati...

ako koga zanima, ovdje moze procitati vise

http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/ubili-17-mjesecnog-djecaka-pa-oslobodzeni-optuzbi.html

http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/neoznaceni-grob-posljednje-je-pocivaliste-izmucenog-djecacica.html

na samim stranicama imate jos linkova

uzas

molit cu veceras za dusu sitnog nevinog bica... ljudskog bica... malu bebu P

Ja ga vidim u mislima svako jutro, tokom dana i svaku vecer kad spremamo djecicu spavati. Ne mogu prestati misliti na njega, a i ne zelim jer mi se cini da bar trebam misliti na njega kad mu vec nisam mogao pomoci. Cuo sam za svasta, ali zbog ovoga me sram da sam ljudsko bice.

Ribica mali, a bar im je pobjegao, pa makar i u smrt.

Njegove divne,velike plave oci ne izlaze mi iz glave...Gledam svog sina i onda se sjetim njega,suze same krenu...strasno...jadni mali andjelak...zbog ovakvih stvari treba podrzati smrtnu kaznu mada je i to malo za te zvijeri,ne znam kako drugacije da ih nazovem...pa i zvijeri se brinu o svojim mladuncadima...a najtuznije od svega je sramna presuda i konacni ishod...ako nista sada je na sigurnom i niko ga vise nikada ne moze povrijediti... neka te cuvaju andjeli prelijepi plavooki djecace...

Za slucaj Baby P. ,cula sam prije mjesec dana,do danasnjeg dana mi ne izlazi iz glave jer i sama imam 17-mjesecnu djevojcicu i kad je pogledam onako krhku i malu,nemogu zamislit da bi je netko mogao jace gurnuti a kamoli sve ono sta je jadni Baby P. prosao...mislim to je prestrasno...osobno nebih mogla izdrzati svo to zlostavljanje,mislim da bih odmah umrla od bolova,a Baby P je to trpio mjesecima....MOZETE LI ZAMISLITI KOLIKA JE TO ZELJA ZA ZIVOTOM BILA????a nitko mu to nije pruzio....mnogo nas je za njim pustilo suzu,ali sta nam vrijedi sada kad je nepravda ucinjena..ostaje nam samo da potpisujemo sve peticije i da se izborimo da ta gamad koja ga je upropastila pati dozivotno i trune u zatvoru,a zaposlenici socijalne sluzbe koja ga je obilazila ostanu na ulici.Zamislite-cak 60 puta posjetili su baby P-ov dom,vodili ga i pedijatru kada je vec imao slomljenu kraljeznicu,a nisu ga htijeli primiti!!ZASTO??cemu taj nemar...ljudi na you tubeu imate par peticija koje potpisuje cijeli svijet ,izborimo se za pravdu!